Perun je u slavenskoj mitologiji bog groma i munje (gromovnik), vrhovno božanstvo u partenonu slavenskih bogova.
Perunovo ime dolazi iz ie. *Perkwunos (ups. lit. Perkūnas). Izvorno je korijen *perk(w)u- značio "hrast" (usp. lat. quercus) ili pak "crnogorica", "pošumljena planina" ili "planina", ali u praslavenskom se razvio u značenje "udariti", srodno sa službom gromovnika.
U hrvatskom jeziku još vidimo ostatke u toponimima: Perun (brdo na Učki), Perunić (Poljica) i Perunsko (Poljica). Od slavenskih toponima tu su mjesta: Perun, Perunac, Perunovac, Perunika, Perunička Glava, Peruni Vrh, Perunja Ves, Peruna Dubrava, Perunuša, Perušice, Perudina i Perutovac; danas uglavnom imena planinskih vrhova. U srednjem vijeku veliki hrastovi, sveti gajevi te čak cijela sela i utvrde nazivali su se Perunovim imenom.
U većini slavenskih jezika riječ za grom jest odraz prasl. gromъ. Poljaci uz taj termin rabe i piorun, srodan s Perunovim imenom. U kašupskom su, kao i u poljskom, očuvane neke sintagme te naziv za grom. U slovačkom je termin parom te sintagma do paroma = "neka te Perun pogodi" ili "Peruna mi". U tradiciji južnoslavenskih prostora bila je i narodna uzrečica: Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi, niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!, koja povezuje i lipu te šumski kult, a i Peruna.
Ostatak je i u riječi za četvrtak. U hannoverskoj regiji Wendland, zapadno od Labe u Njemačkoj, u dijalektu se obodritskih Slavena četvrtak naziva Perundan. U njemačkom je Donnerstag "Donarov dan" je zamijenjeno germansko božanstvo svojim. U engleskom je Thursday od nordijskog Thora, a u latinskom dies Iovis (Jupiter, G Iovis) što je u francuskom dalo jeudi, u talijanskom jueves, u katalonskom dijous, u rumunjskom joi itd.
Osim toga, ostatak je i u fitonimu perunika (iris), katkad zvanoj i bogiša ("božja biljka"), za koju se vjerovalo da raste na mjestu gdje Perun udari munjom.
Perunovo ime dolazi iz ie. *Perkwunos (ups. lit. Perkūnas). Izvorno je korijen *perk(w)u- značio "hrast" (usp. lat. quercus) ili pak "crnogorica", "pošumljena planina" ili "planina", ali u praslavenskom se razvio u značenje "udariti", srodno sa službom gromovnika.
U hrvatskom jeziku još vidimo ostatke u toponimima: Perun (brdo na Učki), Perunić (Poljica) i Perunsko (Poljica). Od slavenskih toponima tu su mjesta: Perun, Perunac, Perunovac, Perunika, Perunička Glava, Peruni Vrh, Perunja Ves, Peruna Dubrava, Perunuša, Perušice, Perudina i Perutovac; danas uglavnom imena planinskih vrhova. U srednjem vijeku veliki hrastovi, sveti gajevi te čak cijela sela i utvrde nazivali su se Perunovim imenom.
U većini slavenskih jezika riječ za grom jest odraz prasl. gromъ. Poljaci uz taj termin rabe i piorun, srodan s Perunovim imenom. U kašupskom su, kao i u poljskom, očuvane neke sintagme te naziv za grom. U slovačkom je termin parom te sintagma do paroma = "neka te Perun pogodi" ili "Peruna mi". U tradiciji južnoslavenskih prostora bila je i narodna uzrečica: Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi, niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!, koja povezuje i lipu te šumski kult, a i Peruna.
Ostatak je i u riječi za četvrtak. U hannoverskoj regiji Wendland, zapadno od Labe u Njemačkoj, u dijalektu se obodritskih Slavena četvrtak naziva Perundan. U njemačkom je Donnerstag "Donarov dan" je zamijenjeno germansko božanstvo svojim. U engleskom je Thursday od nordijskog Thora, a u latinskom dies Iovis (Jupiter, G Iovis) što je u francuskom dalo jeudi, u talijanskom jueves, u katalonskom dijous, u rumunjskom joi itd.
Osim toga, ostatak je i u fitonimu perunika (iris), katkad zvanoj i bogiša ("božja biljka"), za koju se vjerovalo da raste na mjestu gdje Perun udari munjom.