Prijem
“Hard-edge” slikarstvo može se smatrati subdivizijom post-slikarske apstrakcije koja je sama nastala iz slikarstva tehnikom polja boja. Izraz je skovao kalifornijski kritičar Jules Langster 1959. kako bi opisao one apstraktne slikare, naročito sa zapadne obale SAD koji su u svojoj reakciji na slikarskije ili gesturalne forme (nanošenje boje u slobodnim širokim pokretima kista) apstraktnog ekspresionizma koji su prihvatili naročito neosoban način nanošenja boje i označili su područja boja osobitom oštrinom i jasnoćom. Taj je pristup apstraktnom slikarstvi postao proširen tokom šezdesetih.
Dvije velike izložbe održane su tijekom šezdesetih: Four Abstract Classicists (podnaslovljena California Hard-Edge) i California Hard-Edge Painting.
“Hard-edge” slikarstvo sastoji se od grubih, ravnih rubova koji su geometrijski postojani. Sačinjeno je od bogatih boja, urednih površina i uređenih oblika preko cijelog platna. Neki od najpoznatijih slikara su: Ellsworth Kelly, Alexander Liberman, Frank Stella, and Helen Lundeberg.
Dvije velike izložbe održane su tijekom šezdesetih: Four Abstract Classicists (podnaslovljena California Hard-Edge) i California Hard-Edge Painting.
“Hard-edge” slikarstvo sastoji se od grubih, ravnih rubova koji su geometrijski postojani. Sačinjeno je od bogatih boja, urednih površina i uređenih oblika preko cijelog platna. Neki od najpoznatijih slikara su: Ellsworth Kelly, Alexander Liberman, Frank Stella, and Helen Lundeberg.
